Svetlo koje se pali tek kada prolazite kroz hodnik ili prilaz kući nije samo praktično – ono štedi struju i daje Vam bolji pregled oko doma. Ako se pitate kako postaviti senzor pokreta, najvažnije je da ne krenete odmah sa bušenjem zida. Dobra pozicija, pravilan ugao i odgovarajuće podešavanje odlučuju da li će senzor raditi kako treba ili će paliti svetlo svaki put kada prođe mačka, automobil ili komšija.
Senzor pokreta je jednostavno i korisno rešenje za ulaz, stepenište, garažu, podrum, terasu i dvorište. Kada registruje kretanje, uključuje lampu, reflektor, alarm ili drugi uređaj na koji je povezan. Uz nekoliko osnovnih pravila, možete dobiti sigurnije kretanje po mraku bez nepotrebne potrošnje električne energije.
Kako radi senzor pokreta
Najčešći modeli za kuću koriste PIR tehnologiju. PIR senzor prepoznaje promenu toplote u svom vidnom polju, odnosno reaguje kada se čovek, životinja ili vozilo kreće kroz zonu detekcije. Zato mu nije svejedno gde je usmeren i šta se nalazi ispred njega.
Senzor najbolje reaguje kada se osoba kreće poprečno u odnosu na njega, a ne pravo ka njemu. Ako ga postavite iznad vrata tako da gleda direktno niz stazu, moguće je da Vas registruje kasnije nego što očekujete. Kada je malo okrenut ka prilazu, pokret lakše ulazi u njegovu zonu i svetlo se pali na vreme.
Postoje senzori za unutrašnju i spoljašnju upotrebu. Spoljašnji model mora biti zaštićen od kiše, prašine i temperaturnih promena. Za kupatilo, terasu i dvorište posebno proverite oznaku zaštite kućišta. Model koji je dobar za suv hodnik nije automatski dobar izbor za fasadu.
Gde postaviti senzor pokreta za najbolji rezultat
Idealna visina za većinu senzora je između 1,8 i 2,5 metara. Na toj visini uređaj ima dobar pregled prostora, a nije lako dostupan za slučajno udaranje ili pomeranje. Ipak, uvek pogledajte uputstvo konkretnog modela, jer ugao i preporučena visina mogu da se razlikuju.
U hodniku senzor postavite tako da pokriva smer iz kog najčešće ulazite. Nemojte ga zakloniti ormarom, vešalicom ili otvorenim vratima. U stepeništu treba da registruje prvi korak, ne tek kada se već nađete na pola stepenica.
Kod ulaznih vrata dobra pozicija je bočno od prolaza ili iznad njega, ali sa blagim uglom ka stazi. Za dvorište ga usmerite na kapiju, prilaz, garažna vrata ili prostor oko terase. Nema potrebe da pokriva celu ulicu – tako samo povećavate šansu za lažna aktiviranja.
Izbegavajte mesto direktno naspram jakog izvora toplote. Radijator, klima-uređaj, ventilacioni otvor, roštilj i sunce koje udara u zid mogu zbuniti PIR senzor. Isto važi za grane, zastave i biljke koje vetar stalno pomera, naročito ako senzor aktivira reflektor u dvorištu.
Priprema pre montaže
Pre nego što krenete, proverite da li senzor radi na baterije, preko utičnice ili se povezuje direktno na električnu instalaciju. Bežični modeli na baterije uglavnom se jednostavnije postavljaju, jer nema razvlačenja kablova. Žični modeli su urednije trajno rešenje, posebno kada upravljaju spoljnim svetlom ili reflektorom.
Za montažu na zid najčešće su potrebni olovka, metar, bušilica, tiplovi i šrafciger. Ako uređaj ide na struju, potreban je i odgovarajući električni alat. Ne oslanjajte se na duplu traku za teži senzor ili reflektor – promena vremena, vlaga i prašina mogu vremenom oslabiti lepak.
Kod rada sa instalacijom prvo isključite osigurač za taj strujni krug. Zatim proverite da li na kablovima zaista nema napona. Ako niste sigurni koji kabl je faza, nula ili uzemljenje, ne eksperimentišite. Pozovite električara. Cena stručne montaže je mala u poređenju sa rizikom od strujnog udara, kvara instalacije ili oštećenja uređaja.
Kako postaviti senzor pokreta korak po korak
Označite mesto i pričvrstite nosač
Prislonite nosač ili kućište na zid i olovkom označite rupe. Proverite još jednom da li senzor ima slobodan pogled na zonu koju želite da pokrije. Izbušite rupe, postavite tiplove i pričvrstite nosač šrafovima. Kućište mora stajati čvrsto, bez klimanja, jer i mali pomeraj može promeniti ugao detekcije.
Ako je senzor namenjen za spoljašnju montažu, kabl treba da ulazi odozdo ili kroz predviđeni otvor sa dobrom zaptivkom. Tako se smanjuje mogućnost da voda dođe do priključaka. Nemojte ostavljati otvorene spojeve ili kablove izložene kiši.
Povežite uređaj prema oznakama
Kod žičnih senzora na priključnom bloku najčešće ćete videti oznake L, N i izlaz ka lampi. L je fazni vod, N je nula, a izlaz vodi ka potrošaču koji senzor uključuje. Ipak, raspored i oznake nisu potpuno isti kod svakog modela, zato pratite šemu koja dolazi uz uređaj.
Ako povezujete senzor sa reflektorom, vodite računa o snazi. Senzor mora biti predviđen za opterećenje koje lampa ili reflektor povlače. Za LED rasvetu to uglavnom nije problem, ali kod starijih i jačih potrošača obavezno proverite deklaraciju. Pogrešno opterećenje može skratiti vek senzora ili izazvati kvar.
Kod baterijskog modela posao je jednostavniji: umetnite preporučene baterije, pričvrstite uređaj i proverite da li je poklopac dobro zatvoren. Za mesta koja nisu lako dostupna birajte kvalitetnije baterije, da ne biste često skidali senzor sa zida.
Podesite ugao pre konačnog zatezanja
Većina modela ima pokretni zglob. Usmerite senzor ka zoni prolaska, ali ne preširoko. Ako pokriva kapiju, ulicu i susedno dvorište, svetlo može raditi bez prestanka. Bolje je početi sa užom zonom, pa je postepeno proširiti ako je potrebno.
Za ulaz i hodnik cilj je da senzor vidi čoveka čim priđe. Za dvorište ciljajte putanju kojom se zaista prolazi, na primer stazu od kapije do vrata. Praktično postavljanje znači da uređaj radi za Vas, a ne da reaguje na svako dešavanje van Vašeg poseda.
Podešavanje dometa, vremena i svetla
Na mnogim senzorima nalaze se tri osnovne kontrole: SENS, TIME i LUX. SENS određuje osetljivost i domet registracije, TIME određuje koliko dugo će svetlo ostati uključeno, dok LUX određuje pri kom nivou mraka senzor sme da aktivira rasvetu.
Počnite sa srednjim podešavanjima. Domet stavite na sredinu, vreme rada na oko 30 do 60 sekundi, a LUX podesite tako da senzor reaguje u sumrak ili po mraku. Nakon toga testirajte rad tako što ćete proći kroz zonu iz više pravaca.
Ako se svetlo pali tokom dana, smanjite LUX vrednost. Ako se ne pali kada treba, povećajte osetljivost ili malo promenite ugao. Ako ostaje uključeno predugo, skratite TIME. Mala korekcija često rešava problem, zato nemojte odmah okretati podešavanja do maksimuma.
Najčešće greške zbog kojih senzor ne radi dobro
Najčešća greška je previsoka osetljivost. Tada senzor reaguje na kućne ljubimce, krošnje, prolazak automobila ili topli vazduh iz klime. Druga česta greška je montaža direktno prema ulici, gde uređaj registruje mnogo više pokreta nego što je potrebno.
Problem može biti i prljavo sočivo senzora. Prašina, paučina i blato smanjuju pregled, posebno kod spoljne montaže. Povremeno ga obrišite mekom, suvom krpom. Nemojte koristiti jaka sredstva koja mogu oštetiti plastiku ili zaštitni sloj.
Ako senzor uopšte ne pali svetlo, prvo proverite osigurač, sijalicu ili reflektor i podešavanje LUX kontrole. Kada je LUX namešten na dnevno svetlo, uređaj može čekati potpun mrak pre aktivacije. Kod baterijskih modela proverite baterije i kontakt u ležištu.
Kada je senzor pokreta posebno koristan
Senzor pokreta najviše znači na mestima gde Vam je svetlo potrebno kratko i odmah. To su ulazna vrata kada nosite kese iz prodavnice, hodnik noću, podrum u kom su Vam ruke zauzete, garaža, terasa i prilaz kući. Uz svetlo koje se automatski pali, manje je traženja prekidača po mraku i manje nepotrebno upaljenih sijalica.
Može biti koristan i kao deo jednostavne zaštite doma. Reflektor koji se uključi kada neko priđe kapiji često je dovoljan da skrene pažnju na kretanje oko kuće. Ne zamenjuje alarm ili kameru tamo gde je potrebna ozbiljnija zaštita, ali kao praktična dopuna daje vidljiv rezultat odmah.
Kada izaberete odgovarajući model i postavite ga na pravo mesto, senzor pokreta radi tiho u pozadini, a Vi dobijate svetlo baš onda kada Vam treba. To je mala promena koja svakodnevni ulazak u kuću, kretanje kroz hodnik i boravak u dvorištu čini sigurnijim i lakšim.
